Gesualdo [ezua'ldo], Carlo, principe di Venosa, talijanski skladatelj (Napulj, 30. III. 1560 – Napulj, 8. IX. 1613). Pripadnik najviše napuljske aristokracije, rođak Carla Borromea i mnogih drugih talijanskih plemićkih obitelji, prijatelj Torquata Tassa. Nepovjerljiva, neurotična, nemirna i krvoločna značaja (ubio je suprugu i njezina ljubavnika), njegovao je glazbu krajnje profesionalnom savjesnošću. Gesualdova je umjetnost povezana s napuljskim i ferarskim repertoarom, vrlo subjektivna i hirovita, a sačuvana je u dvjestotinjak glazbenih djela (madrigali, responzoriji, psalmi, svjetovne i duhovne canzonette, sacrae cantiones, instrumentalni komadi). Njezin su najzanimljiviji dio šest knjiga peteroglasnih madrigala, objavljenih u jednome svesku 1613. U svojim madrigalima Gesualdo je produbio traganje u invenciji i vještini spram izražajnosti i izravnije simboličke karakterizacije teksta pod motom »oponašanja i poštovanja riječi«. Oporosti, smione harmonije, melodijska linearnost, stroge imitacije i obilje disonanci proizašlih iz kretanja dionica ujedinjuju se s tekstovima koji se na opsesivan način koncentriraju na autobiografske ljubavne teme, često mučne i bolne, u kojima predmet želje nikad nije dostignut, nego se za njime čezne u gorućoj i obmanjujućoj napetosti osjeta i srca.