Gezelle, Guido

Gezelle [γəzε'lə], Guido, belgijski pjesnik flamanskoga izraza (Brugge, 1. V. 1830Brugge, 27. XI. 1899). Studirao teologiju; na učilištu Seminarium Anglo-Belgicum u Bruggeu predavao filozofiju, a nekoliko godina radio je i kao pastor, potom bio rektor samostana English Convent u rodnome gradu. Osnovao i uređivao književne časopise (Rond den Heerd, 1865–71., Jaer 30, 1864–70), lingvistički časopis Loquela (1881–95). Njegove su pjesme romantičarske, pune religijskog i nacionalnog zanosa. Znatan dio njegova pjesništva čine pjesme o prirodi, koje su najviša pjesnička dostignuća impresionizma, pa se do današnjih dana doimaju avangardno. U flamansku književnu povijest ušao kao »čovjek koji je Flamancima vratio narodni jezik«. Najpoznatije zbirke: Grobljansko cvijeće (Kerkhofbloemen, 1858), XXXIII male pjesmice (XXXIII kleengedichten, 1860), Vremenski vijenac (Tijdkrans, 1893), Kolajna rima (Rijmsnoer, 1897) te posmrtno objavljena knjiga Posljednji stihovi (Laatste verzen, 1901).

Citiranje:
Gezelle, Guido. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=21874>.