Grammont [gʀam'], Maurice, francuski lingvist i fonetičar (Damprichard, Doubs, 15. IV. 1866 – Montpellier, 17. X. 1946). Od 1901. profesor na sveučilištu u Montpellieru i glavni urednik Revue des langues romanes. Kao jedan od Saussureovih učenika u Parizu, od doktorske teze Suglasnička disimilacija u indoeuropskim i romanskim jezicima (La Dissimilation consonantique dans les langues indo-européennes et dans les langues romanes, 1895) do velikoga Traktata o fonetici (Traité de phonétique, 1933) nastojao je utvrditi opća načela fonetskih promjena, neprestano polazeći od temeljnih dostignuća eksperimentalne fonetike, i raskinuti s atomističkom i filološkom tradicijom povijesne fonetike: držao je da su fonetski zakoni univerzalni (sveopći), ali da djeluju u okvirima koji su svojstveni svakomu pojedinačnom jeziku. Premda protivnik fonologije, formulirao je za francuski jezik »zakon triju konsonanata«, koji se smatra uzorom sinkronijskoga fonetskog zakona. Druga djela: Francuski stih (Le Vers français, 1937), Starogrčka fonetika (Phonétique du grec ancien, 1948).
