Graur, Alexandru, rumunjski lingvist (Botoşani, 9. VII. 1900 – Bukurešt, 9. VII. 1988). Nakon studija klasične filologije u Bukureštu (diplomirao 1922) studirao na Sorbonnei (profesori su mu bili A. Meillet, J. Vendryes i dr.), gdje je doktorirao 1929. glavnom tezom iz indoeuropske lingvistike. Sveučilišni profesor u Bukureštu 1946–70. Zajedno s A. Rosettijem prvi je dao sustavni prikaz rumunjske fonologije (Nacrt rumunjske fonologije – Esquisse d’une phonologie du roumain, 1938). Razgraničio je i definirao tzv. osnovni rječnik rumunjskog jezika (1954), dao je temeljne prinose proučavanju rumunjske etimologije i onomastike, objavio značajne sinteze o razvoju rumunjskog jezika (Razvoj rumunjskog jezika – Evoluţia limbii române, 1963; Romanstvo rumunjskoga – La romanité du roumain, 1965). Objavio niz studija i nekoliko knjiga o općoj lingvistici i povijesti lingvistike.
