STRUKE:

Grégoire, Henri

ilustracija
GRÉGOIRE, Henri
ilustracija1ilustracija2

Grégoire [gʀegwa:'ʀ], Henri, francuski svećenik i političar (Vého, Lorraine, 4. XII. 1750Pariz, 28. V. 1831). Zadojen jansenističkim galikanizmom, zastupnik u Općim staležima (od 1789), blizak revolucionarnim gibanjima, zalagao se za građansku organizaciju svećenstva (bio »ustavni biskup« u Bloisu 1791–1801), protivio se Napoleonovu konkordatu i bio neprijateljski raspoložen prema Carstvu. U Konventu se zalagao za opće pravo glasa, za ukidanje ropstva te za građanska i politička prava Židova. Kao duhovni vođa francuskih jansenističkih skupina nije uživao naklonost ni nakon propasti Carstva ni za Restauracije. Objavljivao povijesne studije (Povijesni ogled o slobodama Galikanske crkve – Essai historique sur les libertés de l’Église gallicane, 1818). Osobito je ostao zapamćen po ispitivanju (od 1790), na temelju upitnika, o poznavanju francuskoga jezika u Francuskoj. Utvrdio je da od 26 milijuna stanovnika Francuske njih jedva 2/5 govori francuski, dok oko 3 milijuna ljudi govori i francuski (ali uz neki drugi jezik), da ga oko 6 milijuna jedva govori, a da ga daljnjih 6 milijuna ljudi ne govori uopće. Na temelju izvješća o anketi što ga je 1793. podnio u Konventu, vlasti su se uzbunile i počele donositi niz mjera kako bi u Francuskoj svi stanovnici naučili francuski – kao jedini državni jezik. Time je otvoreno razdoblje od dva stoljeća politike glosofagije (sustavno uništavanje etničkih jezika) u Francuskoj.

Citiranje:
Grégoire, Henri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23274>.