Gromiko (Gromyko) [gram'kə], Andrej Andrejevič (Andreevič), sovjetski diplomat i državnik (Starie Gromiki kraj Minska, Bjelorusija, 18. VII. 1909 – Moskva, 2. VII. 1989). Radio je kao istraživač na Ekonomskom institutu Akademije znanosti SSSR-a i kao sveučilišni predavač (1936–39), a potom je bio u diplomatskoj službi. Bio je veleposlanik u Washingtonu (1943–46), jedan od zamjenika ministra vanjskih poslova, s funkcijom stalnoga predstavnika SSSR-a pri Vijeću sigurnosti UN-a (1946–48), prvi zamjenik ministra vanjskih poslova (1949–52. i 1953–57) i veleposlanik u Londonu (1952–53). Od 1957. do 1985. bio je ministar vanjskih poslova. Od 1973. do 1988. bio je član Politbiroa CK KP Sovjetskog Saveza. Vrstan poznavatelj međunarodnih odnosa i vješt pregovarač i glasnogovornik. Sudjelovao je u radu konferencija u Teheranu (1943), Jalti (1945) i Potsdamu (1945), te je bio šef sovjetske delegacije u Dumbarton Oaksu (1944). S dolaskom M. Gorbačova na čelo KP Sovjetskog Saveza postao je predsjednik Prezidija Vrhovnoga sovjeta SSSR-a (1985–88). Objavio je autobiografiju (1988).
