Grotowski [groto'fsk’i], Jerzy, poljski kazališni redatelj i teatrolog (Rzeszów, 11. VIII. 1933 – Pontedera, Italija, 14. I. 1999). Studirao u Krakovu, Moskvi i u Kini. God. 1959. osnovao »teatar-laboratorij« 13 Rzedów (13 redova sjedala) u gradu Opoleu; 1965. prešao s ansamblom u Wrocław. Postavljao je djela poljskih i stranih autora (A. Mickiewicz, J. Słowacki, S. Wyspiański, V. V. Majakovski, Ch. Marlowe, Calderón de la Barca, G. G. Byron). Reformator europskoga kazališta, teoretičar (spise mu je 1968. pod naslovom Prema siromašnomu kazalištu – Towards a Poor Theatre okupio dugogodišnji suradnik i promicatelj E. Barba, a uvodnik engleskom izdanju napisao je P. Brook, također njegov nasljedovatelj), redatelj i eksperimentalno usmjeren pedagog koji je kazalište shvaćao kao mjesto obistinjenja ljudskosti te promišljao načine na koje se ono može oprijeti navali novih medija. God. 1967., nakon uspjeha predstave Apocalypsis cum figuris, napustio je kazalište i posvetio se potrazi za »organičkom akcijom« izvođača koja bi osvijestila tijelo-u-svijetu, kao kanalizator kozmičke energije, bez obzira na nazočnost gledatelja. Kao predavač na mnogobrojnim seminarima, na kojima je razvijao svoju »dramaturgiju susreta« i proučavao transkulturalne naputke, poslije je djelovao u SAD-u i Italiji, gdje je u gradiću Pontederi našao sjedište za svoj laboratorij, u kojem je gdjekad, za uzak krug više »svjedoka« nego gledatelja, davao svoje izvedbe obrednoga značaja.
