Guardini [~di:'ni], Romano, talijanski teolog i filozof (Verona, 17. II. 1885 – München, 1. X. 1968). Svećenik. Profesor filozofije religija u Berlinu od 1923., u Tübingenu od 1945. i u Münchenu od 1948. Imao vodeću ulogu u katoličkom pokretu mladih i u njemačkom liturgijskom pokretu. U mnogim djelima kršćansko-egzistencijalnoga značaja bavio se likovima iz povijesti književnosti i filozofije (Augustin, Dante, Pascal, Hölderling, Dostojevski, Rilke i dr.). Glavna djela: O duhu liturgije (Vom Geist der Liturgie, 1918), Gospodin (Der Herr, 1937), Kraj novoga doba (Das Ende der Neuzeit, 1950), Stajališta i osvrti (Stationen und Rückblicke, 1965).
