STRUKE:

Guizot, François

ilustracija
GUIZOT, François
ilustracija1ilustracija2

Guizot [gizọ'], François, francuski političar i povjesničar (Nîmes, 4. X. 1787Val-Richer, 12. IX. 1874). Pravni studij završio u Parizu te od 1807. radio kao privatni učitelj, a od 1812. kao profesor moderne povijesti na Sorbonnei. Političku karijeru započeo kao pristaša modernih monarhista pa je kao oporbeni zastupnik sudjelovao u Srpanjskoj revoluciji 1830., što mu je omogućilo uspješnu karijeru za vladavine kralja Luja XIX. (1773–1848). Bio je ministar unutarnjih poslova (1830), prosvjete (1832–37), vanjskih poslova (1840–48) te predsjednik vlade (1847–48). Njegovo protivljenje društvenim reformama izazvalo je Veljačku revoluciju 1848., pad njegove vlade te kraljevu abdikaciju. Za revolucije pobjegao u Veliku Britaniju. Nakon povlačenja iz politike, posvetio se pisanju te zagovarao mir među društvenim staležima. Glavna djela: Povijest engleske revolucije (Histoire de la révolution d’Angleterre, I–II, 1826–27), Povijest civilizacije u Europi (Histoire de la civilisation en Europe, 1828), Povijest civilizacije u Francuskoj (Histoire de la civilisation en France, I–V, 1828–30), Sjećanja kao prinos za povijest mojega doba (Mémoires pour servir à l’histoire de mon temps, I–VIII, 1858–67).

Citiranje:
Guizot, François. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=23750>.