Gyöngyösi [œ'nœši], István, madžarski pjesnik i odvjetnik (Radvánc, 1629 – Rozsnyó, 24. VII. 1704). Plemićkoga podrijetla, klasičnu izobrazbu stekao na Kolegiju u Sárospataku. Od 1663. tajnik palatina F. Wesselényija, sudionika neuspjele urote protiv cara Leopolda I. u kojoj su također sudjelovali P. i N. Zrinski te F. K. Frankapan. Kada se izbavio iz uzništva, stupio je u odvjetničku službu J. Zrinske i još nekih plemićkih obitelji. U epskim spjevovima s lirskim digresijama opisuje život pripadnika plemićkoga staleža: Vojvoda dvorjanin Venus Murányi (Marssal társalkodó Murányi Venus, 1664), Spjev o braku Imre Thökölya i Jelene Zrinske (Ének Thököly Imre es Zrínyi Ilona házasságáról, oko 1683., objavljeno 1884), Iz pepela oživljeni Phoenix ili U spomen Jánosu Keményu (Porábul megéledett Phoenix avagy Kemény János emlékezetének, 1693). Sabrana su mu djela objavljena 1897.
