Haller, Albrecht von

ilustracija
HALLER, Albrecht von

Haller [ha'ləɹ], Albrecht von, švicarski liječnik, botaničar i pjesnik (Bern, 16. X. 1708Bern, 12. XII. 1777). Od 1736. djelovao na novoosnovanome sveučilištu u Göttingenu kao profesor anatomije, kirurgije i botanike te utemeljio anatomski amfiteatar, kliniku, knjižnicu, botanički vrt, učeno društvo i znanstveni časopis Göttinger gelehrte Anzeigen. Istaknuo se mnogobrojnim radovima na različitim područjima medicine, napose anatomije i fiziologije. Prvi je sustavno obradio sva poglavlja fiziologije čovjeka Osnove fiziologije čovječjega tijela (Elementa physiologiae corporis humani, I–VIII, 1757–66). Suprotno dotadašnjim spekulativno-animističkim tumačenjima u fiziologiji, Haller je svako gibanje svodio na funkciju živaca (senzibilitet) i mišića (iritabilitet); time je njegovo naučavanje postalo polaznom točkom daljnjih medicinskih istraživanja. Bavio se i botanikom, posebice florom Alpa, te postavio temelj za prirodnu klasifikaciju bilja. Bio je bibliograf, enciklopedist, pjesnik (smatra se pretečom misaonoga pjesništva), a pisao je i romane i teološka djela. Kao lirski pjesnik pisao s mišlju na Vergilija i Lukrecija, a priroda mu je bila povod za refleksiju: spjev Alpe (Die Alpen, 1729), O podrijetlu zla (Über den Ursprung des Übels, 1734). U romanima Usong (1771), Alfred, kralj Anglosasa (Alfred, König der Angel-Sachsen, 1773), Fabije i Katon (Fabius und Cato, 1774) iznio poglede na različite oblike vladavine.

Citiranje:
Haller, Albrecht von. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 4. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24185>.