Henrik IV., francuski kralj (Pau, 13. XII. 1553 – Pariz, 14. V. 1610). Prvi francuski kralj iz burbonske dinastije (od 1589). Njegova mati, navarska kraljica Jeanne d’Albret, koju je 1572. naslijedio na navarskom prijestolju, stekavši i velike obiteljske posjede u Francuskoj (Béarn, Foix, Limoges) odgojila ga je u protestantizmu. Nakon smrti Luja Condéa (1569) bio je idejni vođa hugenota, a njegova ženidba s Margaretom Valois (18. VIII. 1572) bila je povod za tzv. Bartolomejsku noć (24. VIII. 1572). Otada sve do smrti Henrika III. (1589) živio je kao zatočenik na dvoru, ali mu kralj nije osporio legitimitet nasljednika. Kako bi sredio prilike u zemlji, prešao je na katolicizam (1593); s druge strane, Nanteskim ediktom (1598) osigurao je hugenotima vjersku slobodu i osobnu sigurnost, pa je time dokrajčio vjerske ratove. Za njegove vladavine osnovane su prve francuske kolonije u Americi, a država je postigla političku stabilnost i doživjela velik gospodarski napredak. Ubio ga je u Parizu rimokatolički fanatik François Ravaillac. Henrik je često prikazivan u djelima likovnih umjetnika (Rubens, Ingres), Voltaire ga je opjevao u epu Henriade, a kao lik javlja se i u popularnim romanima Alexandrea Dumasa (Kraljica Margot).
