struka(e):
vidi još:  Krležijana
Hindemith, Paul
njemački skladatelj, violist, dirigent i glazbeni teoretičar
Rođen(a): Hanau, 16. XI. 1895.
Umr(la)o: Frankfurt na Majni, 28. XII. 1963.
ilustracija
HINDEMITH, Paul

Hindemith [hi'ndəmit], Paul, njemački skladatelj, violist, dirigent i glazbeni teoretičar (Hanau, 16. XI. 1895Frankfurt na Majni, 28. XII. 1963). Već kao trinaestogodišnjak bio izgrađen umjetnik na violini. Kompoziciju učio na konzervatoriju u Frankfurtu (Arnold Mendelssohn, Bernhard Sekles). Bio koncertni majstor frankfurtske Opere (1915–23), violist u gudačkom kvartetu »Amar-Hindemith« koji je osnovao 1923., solist te organizator pri međunarodnim festivalima suvremene glazbe u Donaueschingenu (1921–26), Baden-Badenu (1927–29) i Berlinu. Godine 1927–35. bio profesor kompozicije na Visokoj glazbenoj školi u Berlinu. Zbog neslaganja s nacističkim režimom u Njemačkoj najprije otišao u Tursku, potom u Švicarsku (1937) i napokon u SAD (1940). Bio je profesor kompozicije na Konzervatoriju u Bostonu, na sveučilištima Yale i Harvard te nakon II. svjetskog rata (od 1951) na Sveučilištu u Zürichu. Potkraj života živio je u Ženevi. Hindemith je skladao iznimno raznovrstan repertoar od ukupno 190-ak djela, među kojima se neka sastoje od više pojedinačnih kompozicija (npr. ciklusi vokalnih djela). Skladao je 13 glazbenokazališnih djela (npr. Slikar Mathis – Mathis der Maler, 1934–35., Harmonija svijeta – Die Harmonie der Welt, 1956–57), balete (5), filmsku glazbu, orkestralne skladbe (suite, simfonije – npr. Slikar Mathis – Mathis der Maler, simfoniette i dr.), glazbu za solistička glazbala i orkestar (koncerti za violončelo, violinu, violu, glasovir, rog, orgulje, više puhaćih glazbala i dr.), zbor i orkestar, glas i orkestar, koncertantnu komornu glazbu, komornu glazbu za različite sastave (kvartete, trija, duete, sonate, oktete i dr.), sonate s pratnjom i bez nje, glasovirske skladbe, zborove a cappella, solo pjesme i didaktičke skladbe (vježbe, Singmusiken i Spielmusiken itd.).

Kao skladatelj Hindemith je započeo u duhu kasnoga romantizma, potom je preko parodijske faze došao do negiranja tradicije i svjesne antiromantičnosti. Djela zrele dobi odlikuju se tzv. proširenom tonalnošću s preferiranjem linearne polifoničnosti i idealima u razdoblju pretklasicizma. Hindemith je izvrsno poznavao sva orkestralna glazbala pa je za svaki instrument skladao po jednu sonatu uz pratnju glasovira. Uz R. Straussa smatra se najznačajnijim njemačkim skladateljem umjerenoga modernizma u prvoj polovici i sredinom XX. stoljeća. Kao glazbeni teoretičar objavio: Poduka u tonskoj frazi (Unterweisung im Tonsatz, I–III, 1937–70), Skladateljev svijet (A Composer’s World, 1952), J. S. Bach: obvezujuća baština (Johann Sebastian Bach: ein verpflichtendes Erbe, 1953).

Citiranje:

Hindemith, Paul. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/hindemith-paul>.