Hofmeister [ho:'fmaistəɹ], Wilhelm, njemački botaničar (Leipzig, 18. V. 1824 – Lindenau, 12. I. 1877). Premda bez formalne fakultetske naobrazbe, zapažene radove iz botanike počeo je objavljivati 1847., te je 1851. dobio počasni doktorat Sveučilišta u Rostocku, a potom je bio sveučilišni profesor u Heidelbergu (1863–72; ujedno i ravnatelj Botaničkoga vrta) i Tübingenu (od 1872. do smrti). Znatno je pridonio poznavanju građe sjemenoga zametka, razvoja mahovina, papratnjača i sjemenjača, a otkrio je i izmjenu generacija u biljaka. Najznačajnija djela su mu Učenje o biljnoj stanici (Die Lehre von der Pflanzenzelle, 1867) i Opća morfologija bilja (Allgemeine Morphologie der Gewächse, 1868). Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldine (od 1859) i Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1873).