Holberg [hɔ'lbεr], Ludvig, danski pisac i povjesničar norveškoga podrijetla (Bergen, Norveška, 3. XII. 1684 – Kopenhagen, 28. I. 1754). Sin časnika, teolog, putnik po Europi, od 1702. studirao u Kopenhagenu, a 1708. ondje se stalno nastanio; bio potom profesor metafizike, retorike i povijesti, ravnatelj Sveučilišta, 1747. podijeljen mu je naslov baruna. Najznačajnija ličnost prosvjetiteljstva u Danskoj. Pisanje mu je odredilo ton modernomu danskom jeziku, kako u satiričko-moralističkim stihovima, tako i u elegantnim rečenicama tekstova o povijesti. Napisao i 33 komedije (ugledajući se na Molièrea) koje se i danas izvode na pozornicama. Obračunavao se s cjepidlačenjem pseudoklasične učenosti, s politiziranim malograđanstvom, nesnošljivošću svećenstva, seljačkom grubošću, pomodnim ludostima i glupošću tzv. visoke politike. Djela: Komedije (Comoedier, I–III, 1723–25), Povijest kraljevine Danske (Dannemarks riges historie, I–III, 1732–35), Opća povijest crkve (Almindelig kirkehistorie, 1738), Moralne basne (Moralske fabler, 1751) i dr. Njemu u čast norveški parlament je 2003. ustanovio godišnju međunarodnu nagradu u području umjetnosti, humanističkih i društvenih znanosti, prava i teologije.
