struka(e):
Hölderlin, Johann Christian Friedrich
njemački književnik
Rođen(a): Lauffen na Neckaru, 20. III. 1770.
Umr(la)o: Tübingen, 7. VI. 1843.

Hölderlin [hœ'ldəɹli:n], Johann Christian Friedrich, njemački književnik (Lauffen na Neckaru, 20. III. 1770Tübingen, 7. VI. 1843). Studirao teologiju u Tübingenu, ali se nije posvetio svećeničkomu pozivu. U Tübingenu je drugovao s vršnjacima i zemljacima Hegelom, Schellingom i dr. Izdržavao se kao kućni učitelj. Na Sveučilištu u Jeni profesori su mu Schiller i Fichte, pripadnici weimarsko-jenskog intelektualnoga kruga. U Frankfurtu se zaljubio u ženu uglednoga bankara, Susette Gontard (Diotima u njegovim pjesmama). Nakon raskida počeli su se javljati prvi znaci unutrašnje krize i bolesti, koja je posve pomračila njegov um, pa je preostalih 40 godina života proveo kao neizlječiv duševni bolesnik. – Tek je nakon 100 godina otkriven kao njemački klasik i postao jedan od najutjecajnijih europskih pjesnika. Javio se himničkim stihovima pod utjecajem Klopstocka; zarana je pokazivao oduševljenje helenskim svijetom, pa su antički ideali i simboli postali bitnom značajkom njegova pjesništva. Izlaz iz osobnih frustracija i teške stvarnosti »barbarskoga stoljeća«, Hölderlin je tražio u skladnome društvenom poretku oblikovanome prema uzvišenom uzoru drevne Helade (Platon), a u isti mah u duhu tekovina Francuske revolucije. U zrelim djelima Hölderlin se pokazao iznimnim pjesničkim zastupnikom njemačkog idealizma, autorom koji je ostvario uzvišenu sintezu klasike i romantike. Mjeru klasične poezije uskladio je s intenzivnim doživljajima patnje i tragedije nove, moderne osjećajnosti. Motiv i izraz pojavljuju se u neočekivanoj stopljenosti: pjesme o ljubavi prema čovjeku i prirodi, o žrtvi za domovinu i o neugasivoj žeđi koja vodi duh helenskomu izvorištu kulture i harmonije. Čak i njegovi posljednji, iskidani pjesnički tekstovi – prije nego što se na njega spustila »noć duha« – svjedoče o lirskom izrazu iznimne sugestivnosti, punom plemenita zanosa i spoznaje čovjekove tragičnosti. Izraz mu je metrički raznovrstan i bogat (asklepijadske ode, elegijski distisi, heksametri i slobodni pindarski ritam), što potvrđuju stihovi kao i pjesnički ritmizirana proza. Hölderlin je uz to i prevoditelj (Pindar, Sofoklo). Djela su mu postala poznata mahom nakon smrti, a prava im se vrijednost počela otkrivati tek prije I. svjetskog rata. Iako je utjecao i na moderne hrvatske i slovenske pjesnike, njegova se djela u slavenskim književnostima sve do najnovijega doba nisu prevodila sustavno. Ističu se hrvatski prijevodi D. Tadijanovića i Z. Mrkonjića. Djela: Hyperion ili pustinjak u Grčkoj (Hyperion oder der Eremit in Griechenland, I–II, 1797–99), Empedoklova smrt (Der Tod des Empedokles, 1800), Pjesme (Gedichte, 1826). Sveukupna djela objavljena su 1961.

Citiranje:

Hölderlin, Johann Christian Friedrich. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/holderlin-johann-christian-friedrich>.