Horváth [hɔ'rva:t], Ödön von, austrijski književnik (Rijeka, 9. XII. 1901 – Pariz, 1. VI. 1938). Studirao germanistiku u Münchenu; od dolaska nacista živio u Beču, a od 1938. u Parizu, gdje je kao emigrant poginuo nesretnim slučajem. Dramatičar i pripovjedač s izrazitom socijalno-kritičkom tendencijom, osobito o pojavi diktatorske vladavine. Sam se nazivao apatridom, pisao je pučke komade u kojima je s gorkim humorom prikazivao sve zloćudne oblike malograđanštine i provincijalizma. Vrijednost njegova pisanja prepoznata je tek potkraj XX. st. Djela: romani Vječiti malograđanin (Der ewige Spießer, 1930), Mladež bez Boga (Jugend ohne Gott, 1938), Dijete našega doba (Ein Kind unserer Zeit, 1938); dramska djela Priče iz Bečke šume (Geschichten aus dem Wiener Wald, 1931), Vjera, ljubav, nada (Glaube, Liebe, Hoffnung, 1932), Figarova rastava (Figaro läßt sich scheiden, 1934) i dr.