Andrzejewski [aneje'fsk’i], Jerzy, poljski književnik (Varšava, 19. VIII. 1909 – Varšava, 19. IV. 1983). U književnosti se javio 1932., a afirmirao se romanom Spokojstvo (Ład serca, 1938), u kojemu se vizija moralne čistoće, njegove opsesivne teme, realizira u duhu katolicizma. Zbirka pripovijedaka Noć (Noc, 1945) i roman Pepeo i dijamant (Popiół i diament, 1948), s vrlo uspjelom filmskom adaptacijom, svjedočanstvom su približavanja, ali i distanciranja od konradovske apologije herojskoga čina, kao etičkoga creda poljske ratne i poratne oporbe. Početkom 1950-ih ideolog socijalističkoga realizma. Proces prevrjednovanja moralnih načela otpočinje romanima Tame pokrivaju zemlju (Ciemności kryją ziemię, 1956) i Rajska vrata (Bramy raju, 1960), u kojima problematizira sredstva njihove realizacije; roman Ide skačući po gorama (Idzie skacząc po górach, 1963) pamflet je protiv laži suvremene kulture. Veliki roman Bjeljika (Miazga, fragmenti 1966., integralno 1981) oslikava stanje svijesti varšavske intelektualne elite. Kraći romani, a posebice Sada i ti umri (Teraz na ciebie zagłada, 1976) i Nitko (Nikt, 1983), naglašeno tematiziraju erotiku i smrt. Andrzejewski je u poslijeratnome razdoblju bio jedan od glavnih autoriteta poljske književnosti, prevođen na više od 30 jezika.
