Ibik (grčki Ἴβυϰος, Íbykos), grčki pjesnik (Regij, danas Reggio di Calabria, VI. st. pr. Kr.). Autor korskih pjesama o pothvatima heroja u tradiciji Stezihora, enkomijastične i homoerotske poezije. Aleksandrijski filolozi uvrstili su ga u kanon devet liričara i njegovu ostavštinu svrstali u sedam knjiga; očuvani su odlomci.
Ibikovi ždralovi, poslovičan izraz u značenju sve jednom iziđe na vidjelo. Prema legendi, na putu za Istamske igre Ibika su napali razbojnici. Umirući, opazi jato ždralova koji su slučajno onuda letjeli i pozove ih da ga osvete. Nedugo potom, dok su ubojice promatrali igre, jedan od njih opazi na nebu ždralove te u strahu poviče: »Evo Ibikovih osvetnika!« i tako se oda. Legenda počiva na pučkoj etimologiji (Ἴβυϰος: Ibik, ἴβυϰες: ždralovi), a motiv je korišten i u novovjekoj književnosti, npr. u Schillerovoj istoimenoj baladi Die Kraniche des Ibykus.
