struka(e):
Ignjatović, Jakov
srpski književnik
Rođen(a): Szentendre, Madžarska, 8. XII. 1822.
Umr(la)o: Novi Sad, 5. VII. 1889.

Ignjatović, Jakov, srpski književnik (Szentendre, Madžarska, 8. XII. 1822Novi Sad, 5. VII. 1889). Uoči revolucionarnoga doba 1848. završio studije filozofije i prava te u Pešti položio odvjetnički ispit. Istaknuo se kao ideolog u nacionalnom pokretu, ali se zbog zauzimanja za suradnju s Madžarima, napose nakon Austro-ugarske nagodbe, zatekao u kontroverznom, marginalnom položaju. Književnim radom počeo se baviti u zreloj dobi; 1854. bio je urednik Serbskog letopisa (Letopis Matice srpske), napisao je opsežno djelo sa značajnom publicističkom i memoarskom sastavnicom, ali je ponajprije važan kao prozaist, i to u realističkim romanima i novelama s temama iz društvenoga života svoje sredine. U romanima, od Milana Narandžića (1862) pa prvoga srpskoga romana iz seoskoga života Čudan svet (1869) do Večitog mladoženje (1878), stvorio je široku, reprezentativnu galeriju likova, što se bez obzira na ograničenja u pripovjednom postupku i gdjekad površnost u stilističkoj izvedbi smatra središnjim romanesknim opusom srpske književnosti XIX. stoljeća s vjerodostojnim i preciznim socijalnim uvidima.

Citiranje:

Ignjatović, Jakov. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ignjatovic-jakov>.