incipit [i'~] (latinski: počinje).
1. Početak teksta srednjovjekovnih rukopisa ili inkunabule, koji redovito sadržava ime pisca i naziv djela pa je uz explicit glavna odrednica za opis i identifikaciju starih rukopisa i prvih tiskanih knjiga. Incipit je poslije u knjigama zamijenjen naslovnom stranom. Običaj da se djelo navodi po početnim riječima zadržao se do danas u papinskim bulama.
2. U glazbi, prve riječi liturgijskoga teksta gregorijanskoga napjeva, koje pjeva solist, nakon čega slijedi zbor. U ranoj polifoniji XIII. i XIV. st., početne riječi dionice tenora. Također, notni zapis početka skladbe koji služi za njezinu identifikaciju. U skladbama za veći sastav incipit označava početak vodeće dionice glasa ili glazbala. Sastavni je dio tematskih kataloga koji sadrže popis djela pojedinoga skladatelja.