İnönü [i'nœny], İsmet (do 1934. Ismet-paša), turski političar, državnik i vojskovođa (İzmir, 25. IX. 1884 – Ankara, 25. XII. 1973). Sudjelovao u Mladoturskoj revoluciji 1908. Godine 1915–18. bio zapovjednik 4. armije u Siriji i Palestini. Godine 1920. zapovjednik glavnog stožera M. K. Atatürka. U Grčko-turskom ratu pobijedio je Grke kod İnönüa u siječnju i travnju 1921 (odatle mu prezime). Godine 1922–24. ministar vanjskih poslova (potpisao mir u Lausannei 1923); 1923–24. i 1925–37. ministar predsjednik. S Atatürkom proveo opsežne društvene reforme. Jedan od osnivača, a nakon Atatürkove smrti (1938) i predsjednik Republikanske narodne stranke (do 1972) i predsjednik republike (1938–50). U II. svjetskom ratu uspio održati neutralnost Turske. Ublaživši autoritativni režim u Turskoj, dopustio je 1946. osnivanje političkih stranaka. Podnio je ostavku pošto ga je na izborima 1950. porazila Demokratska stranka A. Menderesa. Nakon pobjede Republikanske narodne stranke na idućim izborima, ponovno je bio ministar predsjednik 1961–65., a nakon toga vođa oporbe u parlamentu.
