Ioseliani (Iosseliani, Joseliani) [jo'~], Otar, gruzijski i francuski filmski redatelj i scenarist (Tbilisi, 2. II. 1934 – Tbilisi, 17. XII. 2023). Diplomirao je 1952. na Konzervatoriju u Tbilisiju, djelovao kao glazbenik, a potom u Moskvi studirao neko vrijeme matematiku te 1961. diplomirao režiju na Visokoj filmskoj školi (VGIK). Kao redatelj debitirao je 1961 (zabranjeni Priče o stvarima – Aprili). Najistaknutiji predstavnik gruzijske kinematografije, poetički pod dojmom Federica Fellinija i Jacquesa Tatija te europskoga modernizma, punu je afirmaciju postigao igranim filmom Listopad (Giorgobistve, 1967., nagrada kritike na Canneskom festivalu), a uspjeli su mu i Bio jednom jedan drozd (Iqo šašvi mgalobeli, 1970) i Pastorala (Pastorali, 1975., prikazan 1979., nagrada kritike na Berlinaleu 1982), svi iz suvremenoga života i s kritičkom oštricom, zbog čega su svi bili na udaru sovjetske cenzure. Od 1982. živio je u Francuskoj i snimao na francuskome; za filmove Mjesečevi miljenici (Les favoris de la lune, 1984), I bi svjetlo (Et la lumière fut, 1989), snimljen u Senegalu, te Razbojnici, poglavlje VII (Brigands, chapitre VII, 1996) primio je posebne nagrade žirija na venecijanskom festivalu, a za zapaženu romantičnu komediju Ponedjeljak ujutro (Lundi matin, 2002) Srebrnog medvjeda i nagradu kritike na berlinskom festivalu te Zlatnu arenu za europski film na pulskom festivalu. Francuski su mu filmovi prožeti melankolijom i blagom komikom, a u njima je često surađivao s glumcem Mathieuom Amalricom. Ostali važniji filmovi: Lov na leptire (La Chasse aux papillons, 1992), Zbogom, kopno! (Adieu, plancher des vaches!, 1999), Jesenski vrtovi (Jardins en automne, 2006), Šantrapa (Šantrapas, 2010), Zimska pjesma (Chant d’hiver, 2015).
