Ivanov [iva'nəf], Vsevolod Vjačeslavovič, ruski književnik (Lebjažje, Semipalatinska gubernija, danas Aqqu, Kazahstan, 24. II. 1895 – Moskva, 15. VIII. 1963). Slabo izobraženu došljaku iz Sibira u knjiž. skupinu Serapionove braće, sudjelovanje u građ. ratu dalo je građu za većinu ranih pripovijesti: Partizani (Partizany, 1921), Oklopni vlak 14–69 (Bronepoezd 14–69, 1922). Polazeći katkada od motiva Divljega zapada stvorio je model surova, nagonskoga, etnički raznolika rus. »dalekog istoka« (novela Dijete – Ditë, 1922), gdjekad tajanstvenoga (Budin povratak – Vozvraščenie Buddy, 1923), koji zna prkositi boljševičkomu voluntarizmu (Habu, 1925). Zbirka Tajanstvenije od tajanstvenoga (Tajnoe tajnyh, 1927), s naglaskom na podsvjesnim motivacijama, naišla je na otpor stranačke kritike. U 1930-ima Ivanov se podredio normama socijalist. realizma, ali su posmrtno objavljeni romani Užginski kremlj (Užginskij Kreml’, 1981) i U (1988), kao »eksperimentalna proza« s elementima parodija i mistifikacija, svjedočili o kontinuitetu poetike »serapionovaca«.
