Ive [i:'ve], Antonio, austrijski jezikoslovac talijanskog podrijetla (Rovinj, 13. VIII. 1851 – Graz, 9. I. 1937). Neko je vrijeme radio kao srednjoškolski profesor, zatim bio profesor talijanskoga jezika na Sveučilištu u Grazu. Prije M. G. Bartolija, prikupio je građu od posljednjega govornika autohtonoga romanskog jezika grada Krka, veljotskoga ili krčkoromanskoga ili krčkodalmatskoga (Stari krčki dijalekt – L’antico dialetto di Veglia, 1886). Potkraj XIX. i na početku XX. stoljeća među prvima je sustavno proučavao istroromanski, koji je zvao »ladinskomletačkim« – »ladino-veneto« (Istarski govori – Die istrischen Mundarten, 1893; Ladinskomletački dijalekti Istre – I dialetti ladino-veneti dell’Istria, 1900), smatrajući da je istroromanski krajnji jugoistočni odvjetak ladinskoga. Zabilježio je i vrijednih podataka o istrorumunjskome.
