Ivić, Aleksa, srpski povjesničar (Buđanovci, 23. XII. 1881 – Beograd, 23. XI. 1948). Doktorirao slavistiku i povijest u Beču 1905. Godine 1910. izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, od 1912. službenik Zemaljskog arhiva u Zagrebu. Izvanredni od 1919. i redoviti od 1924. profesor jugoslavenske diplomatske i političke povijesti na Pravnome fakultetu u Subotici. Istraživao ponajprije povijest Srba u ugarskim zemljama, srpsku povijest prve polovice XIX. stoljeća i srpsku sfragistiku, heraldiku i genealogiju. Glavna djela: Seoba Srba u Hrvatsku i Slavoniju (1909), Stari srpski pečati i grbovi (1910) i Istorija Srba u Vojvodini (1929).
