izoglosa

izoglosa (izo- + grč. γλῶσσα: jezik), u lingvistici, zamišljena crta do koje se na nekom području šire jezične promjene. Primjerice, dugi praslavenski samoglasnik jat (ě) promijenio se u ijekavskim štokavskim govorima u dvoglas ie, a u ekavskim govorima u samoglasnik e. Granica između ijekavskih i ekavskih govora stoga je izoglosa određena promjenom praslavenskoga jata. Često se na nekom području poklapaju mnoge izoglose, pa se tada govori o »snopovima izoglosa«, koje određuju granice među različitim jezicima. Proučavanje izoglosa predmet je lingvističke geografije, discipline koju je zasnovao franc. lingvist J. Gilliéron.