TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Jacob, Max

Jacob [žakɔ'b], Max, francuski književnik (Quimper, 12. VII. 1876koncentracijski logor Drancy kraj Pariza, 5. III. 1944). Preteča nadrealizma. Pisao mistične romane (Sveti Matorel – Saint Matorel, 1911). Potvrdio se zbirkom pjesama u prozi Čaša za kocke (Le Cornet à dés, 1917) i knjigom stihova Središnji laboratorij (Le Laboratoire central, 1921). Židov, prihvatio katolicizam te istupao kao gorljiv kršćanin (Obrana Tartufea – La Défense de Tartufe, 1919). Nacisti su ga odveli u koncentracijski logor, gdje je umro. Posmrtno su mu objavljena djela: Savjeti mladomu pjesniku (Conseils à un jeune poète, 1945), Posljednji pjesmotvori u stihu i prozi (Derniers poèmes en vers et en prose, 1945) i Religiozna razmišljanja (Méditations religieuses, 1945). Virtuoz stiha i majstor kalambura, pjesnik bogate imaginacije, u svojem je osebujnome djelu dao svojevrsnu sintezu realnog i fantastičnoga, sentimentalnog i grotesknoga, mješavinu stihotvorstva i proze, svakidašnjice i mitologije.

Citiranje:
Jacob, Max. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 4. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28447>.