Jacopo della Quercia [ja:'kopo de'l:a kuε'rča], talijanski kipar (Quercia Grossa kraj Siene, 1374 – Siena, 20. X. 1438). Glavni predstavnik sienskoga kiparstva rane renesanse. Začetnik je nove umjetničke koncepcije kojom se oslobađa srednjovjekovnih shema, a izražena je u snažnoj modelaciji tjelesa, poglavito aktova, u pokretu i njihovim međusobnim odnosima, u kojima postiže dramatski naboj i monumentalnost. God. 1406. izradio je mramorni sarkofag Ilarije del Caretto (Lucca, katedrala). Na likovima putta, koji pridržavaju feston, prvi je u renesansnome kiparstvu koristio antički motiv. Djelovao je u Sieni, gdje je izradio alegorijske i sakralne reljefe na fontani Fonte Gaia na trgu Il Campo (1409–19), danas zamijenjene kopijama, i mramornu šesterokutnu krstionicu u crkvi sv. Ivana (1417). U razdoblju pune zrelosti (1425–37) izradio je svoje glavno djelo, kipove i reljefe na portalu crkve sv. Petronija u Bologni (prizori iz Staroga zavjeta i Kristova života, proroci, Majka Božja s djetetom, sv. Petronijem i sv. Ambrozom). Utjecao na razvoj firentinskih kipara, od Donatella do Michelangela.
