STRUKE:

Jæger, Hans Henrik

Jæger [jε:'gər], Hans Henrik, norveški književnik (Drammen, 2. IX. 1854Oslo, 8. II. 1910). Bio je pomorac, studirao filozofiju, poslije radio kao stenograf u parlamentu; bohem i idealist koji se priklonio anarhizmu. Vodeća figura dijela građanske inteligencije i umjetnika u Kristijaniji, koji su se 1880-ih s prijezirom postavili prema društvu. Njegova autobiografski temeljena djela ponajprije su ljudski dokumenti što su pripremili teren mnogim drugim norveškim umjetnicima. Potaknut naturalizmom, opisivao je utjecaj društvenih odnosa na pojedinca. Djela su mu, zbog smjele erotike, zabranjivana; nakon zatvora bio je izbačen sa studija pa je emigrirao u Francusku. Djela: filozofska studija Kantova kritika uma (Kants fornuftskritik, 1878); romani O bohemima iz Kristijanije (Fra Kristiania-bohemen, I–II, 1885), trilogija Bolesna ljubav (Syk kjærlihet, 1893), Ispovijedi (Bekjendelser, 1902), Zatvor i očaj (Fængsel og fortvivlelse, 1902), Biblija anarhije (Anarkiets bibel, 1906).

Citiranje:
Jæger, Hans Henrik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 1. 12. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28488>.