Jastrun [ja'~], Mieczysław (pravo ime Mojsze Agatsztajn), poljski književnik (Korolówka, 29. X. 1903 – Varšava, 23. II. 1983). Studirao polonistiku i germanistiku u Krakovu; doktorirao polonističkom tezom 1929. Radio kao nastavnik poljskoga jezika. Kao pjesnik debitirao 1925. u časopisu Skamander. Za II. svjetskoga rata u Varšavi aktivan u pokretu otpora. Urednik (1945–49) časopisa Kuźnica. Pjesničkom zbirkom Susret u vremenu (Spotkanie w czasie, 1929) otkrio se kao eruditski pjesnik; u poeziji iz 1930-ih blizak je katastrofističkoj poetici skupine Żagary. O anticipaciji tradicija romantizma i simbolizma svjedoče njegove ponajbolje zbirke Kontrolirani sat (Godzina strzeżona, 1944) i Ljudska stvar (Rzecz ludzka, 1946). Nakon II. svjetskoga rata pristao uz aktualnu realističku poetiku. Zapažene su mu romansirane biografije A. Mickiewicza (1949), J. Słowackoga (1951) i J. Kochanowskoga (1954) te eseji Sredozemni mit (Mit śródziemnomorski, 1962). Prevodio je s ruskoga (B. Pasternak), njemačkoga (R. M. Rilke) i francuskoga (A. Rimbaud, P. Éluard, L. Aragon).