Jelić, Luka, hrvatski povjesničar i arheolog (Vranjic, 22. XII. 1864 – Kaštel Stari, 3. II. 1922). God. 1887. završio je bogosloviju u Zadru, 1889. doktorirao kanonsko pravo u Rimu, gdje je potom studirao crkvenu povijest i kršćansku arheologiju (do 1891). Nakon studija arheologije u Beču (1892–93) predavao je crkvenu povijest i kanonsko pravo na zadarskoj Bogosloviji (1893–99). U mnogobrojnim arheološkim i povijesnim studijama obradio je teme iz prapovijesti, antike te ranoga kršćanstva u Dalmaciji. Proučavao je glagoljašku baštinu te povijest i graditeljstvo benediktinskoga reda u Hrvatskoj. Pod njegovim vodstvom otkriveni su mnogi arheološki spomenici u Dalmaciji i prikupljena glavnina zbirke predmeta starijega željeznoga doba u Arheološkom muzeju u Zadru. Djelovao je kao konzervator i restaurator spomenika starije hrvatske prošlosti (u Ninu, Biogradu i dr.). Zajedno s F. Bulićem osnovao je 1892. Hrvatsko starinarsko društvo Bihać u Splitu. Djela: Vođa po Spljetu i Solinu (koautori F. Bulić i S. Rutar, 1894), Povijesni izvori za glagoljsko-rimsku liturgiju od XIII. do XIX. stoljeća (Fontes historici liturgiae Glagolito-Romanae a XIII ad XIX saeculum, 1900), Dvorska kapela sv. Križa u Ninu (1911).
