Joplin [ɔ:'plin], Janis, američka rock-pjevačica (Port Arthur, 19. I. 1943 – Los Angeles, 4. X. 1970).
Odrasla je u konzervativnom okružju teksaškoga naftnoga gradića Port Arthura. Buntovna, zainteresirana za književnost (osobito beat-pjesništvo) i glazbu, u tinejdžerskim godinama počela je izvoditi folk i blues, gradeći pjevački stil pod snažnim utjecajem pjevačica kao što su Memphis Minnie, Bessie Smith, Odetta, Ruth Brown, Etta James, Billie Holiday, Nina Simone i Willie Mae (»Big Mama«) Thornton. Prvi je put javno nastupila 1961. u Beaumontu (Teksas), no pjevačku karijeru razvila je u Kaliforniji, kamo se trajno preselila 1966.
Postavši dio boemske, psihodelične rock-zajednice San Francisca, Joplin se priključuje sastavu Big Brother and the Holding Company, s kojim u lipnju 1967. privlači pozornost impresivnim nastupom na Monterey Pop Festivalu. Prvijenac Big Brother & the Holding Company (1967) nije doživio očekivani uspjeh, ali se sljedeći album Cheap Thrills (1968) smatra jednim od ključnih izdanja ondašnje rock-scene Zapadne obale. Kombinirajući estetiku psihodeličnog rocka i oporog bluesa, sastav se, zahvaljujući emotivnoj, strastvenoj vokalnoj izvedbi Janis Joplin, probio na vrh američkih i svjetskih top-ljestvica. Antologijske su reinterpretacije standarda poput »Summertime« (George i Ira Gershwin), »Ball and Chain« (Big Mama Thornton) i »Peace of My Heart« (Bert Berns, Jerry Ragovoy).
Pokušavajući pronaći vlastiti identitet, Joplin okuplja prateću postavu Kozmic Blues Band. Obogaćene puhačkom sekcijom, izvedbe na (slabije prihvaćenom) albumu I Got Dem Ol’ Kozmic Blues Again Mama! (1969) snažnije se oslanjaju na tradiciju soula i bluesa. Iste je godine nastupila na festivalu Woodstocku, zapaženim nastupom učvrstivši reputaciju jedne od istaknutijih pjevačica hipijevske kontrakulture kraja 1960-ih. Karijeru su joj kontinuirano narušavali problemi s ovisništvom o alkoholu i narkoticima; preminula je u 28. godini. Posmrtno objavljeni album Pearl (1971., s pratećim sastavom Full Tilt Boogie Band) predstavlja je u najsnažnijem izdanju, donoseći osebujnu obradbu skladbe Krisa Kistoffersona »Me and Bobby McGee« te još nekoliko iznimnih izvedbi (»Move Over«, »Cry Baby«, »Mercedes Benz«).
Neukorijenjena i slobodna duha, nagovijestila je i afirmirala temeljne postulate novoga vala feminističkoga pokreta 1960-ih i poslije. Dinamičnim vokalnim stilom utjecala je na dolazeće naraštaje samosvjesnih rock-pjevačica (Bonnie Raitt, Chrissie Hynde, Edie Brickell, Joan Osborne, Alanis Morissette, Sheryl Crow, Joss Stone, Ani DiFranco, Cat Power i dr.). Film Rose (1979., redatelj Mark Rydell, glavna uloga Bette Midler) zasnovan je na njezinu životnom putu. Dokumentarni film Janis: Little Girl Blue (2015., redateljica Amy J. Berg) daje temeljit i intiman uvid u njezin život i karijeru. Godine 1995. uvedena je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
