Jouvet [žuvε'], Louis, francuski glumac i kazališni redatelj (Crozon, 24. XII. 1887 – Pariz, 16. VIII. 1951). Nastupao od 1906. tumačeći širok niz karakternih uloga, osobito u djelima Molièrea, Beaumarchaisa, A. de Musseta, D. Mériméea, P. Claudela. Radio je i kao scenograf te se bavio i tehničkim inovacijama pozornice. Od 1913. surađivao je s J. Copeauom u kazalištu Vieux-Colombier, a od 1922. upravljao vlastitom družinom u Comédie des Champs-Élysées, gdje je ostvario glasovitu kreaciju liječnika u komediji J. Romainsa Knock ili trijumf medicine, koju je tumačio na pozornici 1440 puta, a poslije i u filmu. Kao upravitelj, glumac, redatelj i scenograf ostvario je vrlo širok repertoar francuskih klasičnih i suvremenih autora, u kojem su na prvome mjestu drame J. Giraudouxa. Djelovao je na nekoliko pariških pozornica (Théâtre Pigalle, Théâtre de l’Athénée, Comédie-Française), a za okupacije 1941–45. radio je u Švicarskoj i u Južnoj Americi. Nakon rata predavao je glumu na pariškome Konzervatoriju, vodio svoju družinu (Compagnie Louis-Jouvet) na turneje u Englesku, Njemačku, Italiju i Egipat. Vrhunci su njegovih tadašnjih glumačkih ostvarenja Molièreovi Don Juan i Tartuffe. Posljednjih je godina postavio djela J. Cocteaua, a posljednji mu je nastup bio 1951. u drami J.-P. Sartrea Đavo i dragi Bog. Od 1933. često je nastupao i na filmu, najprije se istaknuvši u Herojskome kermesu (La Kermesse héroïque, 1935) J. Feydera, zatim likovima životnih gubitnika i cinika u filmovima francuskoga poetskog realizma, npr. Na dnu (Les Bas-fonds, 1936) i Marseljeza (La Marseillaise, 1938) J. Renoira, Pozivnica na ples (Un carnet de bal, 1937) J. Duviviera i Hotel Sjever (Hôtel du Nord, 1938) M. Carnéa. Od filmskih uloga nakon II. svjetskog rata najistaknutija je ona policijskog inspektora u Quai des Orfèvres (1947) H.-G. Clouzota. Godinama u središtu kazališnih i filmskih zbivanja, značajan je i kao autor teatroloških i memoarskih djela: Glumčeva razmišljanja (Réflexions du comédien, 1939), Ugled i izgledi francuskoga kazališta (Prestige et perspectives du théâtre français, 1945) i Svjedočanstva o kazalištu (Témoignages sur le théâtre, 1951).
