Jungmann [ju'ŋgman], Josef, češki polihistor i leksikograf (Hudlice u Berouna, 16. VII. 1773 – Prag, 14. XI. 1847). Čelna osobnost drugoga naraštaja čeških preporoditelja. Autor moderne koncepcije češkoga jezika kao osnove preporodne književnosti i češke nacionalne kulture. Za svoj program pridobio onodobnu mladu inteligenciju te uspjelim prijevodima (Chateaubriand, Milton, Goethe, Schiller) potaknuo izvorno češko pjesničko stvaralaštvo. Pisao anakreontsku, domoljubnu i ljubavnu epsku poeziju. Životno mu je djelo opsežni češko-njemački rječnik, u koji je uložio 30 godina rada: Slovník česko-německý (I–V, 1834–39). Tim rječnikom utjecao je i na hrvatske leksikografe druge polovice XIX. stoljeća, koji su od njega preuzeli mnogobrojne češke riječi ili su po uzoru na nj prevodili i tvorili nove nazive, popunjavajući leksičke praznine u hrvatskom jeziku za pojmove iz novoga doba. Značajnija djela: Književnost ili Zbirka primjera s kratkom raspravom o stilu… (Slovesnost aneb Sbírka příkladů s krátkým pojednáním o slohu…, 1820) i Povijest češke književnosti ili Sustavni pregled spisa čeških s kratkom poviješću naroda, prosvijećenosti i jezika (Historie literatury české aneb Soustavný přehled spisů českých s krátkou historií národu, osvícení a jazyka, 1825., ²1849).
