Kabalevski (Kabalevskij) [kabal’e'fsk’ij], Dmitrij Borisovič, ruski skladatelj, pijanist i glazbeni publicist (Sankt Peterburg, 30. XII. 1904 – Moskva, 14. II. 1987). Glazbu studirao na glazbenoj školi Skrjabin u Moskvi (1919–25) i na Moskovskome konzervatoriju (glasovir i skladanje, 1925–30), gdje je 1932–41. predavao kompoziciju (skladanje). Bio je i glavni urednik časopisa Sovjetskaja muzika (1940–46). Kao član komunističke partije zauzimao je visoko mjesto u sovjetskim službenim glazbenim krugovima. Njegov jednostavan skladateljski izričaj našao je punu primjenu u glazbi za mladež, koja čini znatan dio njegova opusa. Uz mnogobrojne glasovirske skladbe u toj je skupini najpoznatija tzv. Trilogija koncerata (violinski koncert, za violončelo te klavirski koncert). Kao mnogostran skladatelj, Kabalevski je pisao za orkestar, koncertantnu, glasovirsku, scensku, filmsku i baletnu glazbu, kantate, operete i opere s pretežno rodoljubnom tematikom, solo popijevke, borbene i masovne pjesme. Među njegovim tekstovima ističu se studije o N. J. Mjaskovskome, B. V. Asafjevu i N. Rimski-Korsakovu.
