struka(e):
Karađorđe
osnivač dinastije Karađorđevića
Rođen(a): Viševac kraj Rače Kragujevačke, 15. IX. 1768.
Umr(la)o: Radovanje kraj Smederevske Palanke, 25. VII. 1817.

Karađorđe ili Crni Đorđe (pravo ime Đorđe Petrović), osnivač dinastije Karađorđevića (Viševac kraj Rače Kragujevačke, 15. IX. 1768Radovanje kraj Smederevske Palanke, 25. VII. 1817). Jedan od organizatora I. srpskog ustanka. Godine 1804. u Orašcu je bio izabran za vrhovnoga vođu ustanka, u kojem je oslobodio Beograd (1806) i dijelove Srbije. Diplomatsku i vojnu pomoć pružilo mu je Rusko Carstvo, koje je Bukureštanskim mirom (1812) prisililo Osmansko Carstvo da Srbiji prizna unutarnju autonomiju. No Karađorđe je odbio prihvatiti zaključke toga mira tražeći od Osmanlija veće ustupke. Porta je tada uputila protiv Srbije velike vojne snage koje su skršile pobunu i prisilile Karađorđa da se 1813. skloni u Habsburšku Monarhiju, gdje je bio interniran. Nakon ruske intervencije bio mu je 1814. dopušten odlazak u Rusko Carstvo (Hotin). U polovici 1817. tajno se vratio u Srbiju, gdje je po naredbi Miloša Obrenovića bio ubijen.

Citiranje:

Karađorđe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/karadjordje>.