Karlo IV. Luksemburški, rimsko-njemački car (Prag, 14. V. 1316 – Prag, 29. XI. 1378). Sin češkog kralja Ivana Luksemburgovca. Odgojen na dvoru francuskog kralja Karla IV. Lijepoga. Godine 1331. postao očev namjesnik u Italiji, a 1333. markgrof moravski. Kao pristašu pape Klementa VI. izabrao ga je dio njemačkih knezova za protucara Ludvigu IV. Bavarskomu. Nakon očeve smrti, 1347. postao je kraljem Češke, a nakon smrti Ludviga IV. Bavarskoga okrunjen je 1349. i za njemačkog kralja. U dobrim odnosima s papom, dao se u siječnju 1355. okruniti u Milanu za kralja Lombardije, a tri mjeseca poslije u Rimu za rimsko-njemačkog cara. Svojoj očevini posvećivao je posebnu pozornost, pa je posljednjih godina života zbog čeških poslova zanemarivao poslove Carstva. Kao car izdao je 1356. Zlatnu bulu (Bulla aurea), koja je imala utvrditi ustavne norme Carstva. Njome je ujedno utvrđeno da Češka prema Carstvu nije u feudalnoj ovisnosti, već slobodna i suverena država. Češka se za Karlove vladavine općenito smatrala uzorom zemlje s dobrom upravom. U to se doba u Poljskoj pod Kazimirom III. Velikim, u Ugarskoj i Hrvatskoj pod Ludovikom I. Anžuvincem, u Srbiji pod Stefanom Dušanom, a u Češkoj pod Karlom počela oblikovati dinastičko-staleška država nacionalnoga tipa, kao što se već prije formirala u Francuskoj pod Filipom IV. Lijepim. Država je prestala biti kraljev patrimonij i postala javnopravni subjekt prava. To novo shvaćanje države došlo je do izražaja u teoriji o Kruni (Corona regni Bohemiae), koja je postala nositeljem suverenih prava, a kralj je bio samo povremeni vršitelj tih prava. U tom smislu Karlo je sastavio zakonsku osnovu zvanu Statuta ili Constitutiones, poslije Maiestas Carolina, koju su, međutim, češki staleži odbili, pa ju je Karlo morao opozvati. Radi jačanja državne vlasti poveo je borbu protiv velikaša, nastojeći ih prisiliti da vrate krunska (državna) dobra što su ih neopravdano držali. Za prosvjetu Češke Karlo ima velikih zasluga; među ostalim, na njegov je zahtjev papa Klement VI. osnovao u Pragu prvo sveučilište u srednjoj Europi (1348; → karlovo sveučilište).
