Katalinić Jeretov, Rikard, hrvatski književnik (Volosko, 8. I. 1869 – Split, 29. IX. 1954). Trgovačku je akademiju završio u Rijeci, a strane jezike usavršavao u Beču, Münchenu, Parizu i Londonu. Radio je kao činovnik u Zadru, Opatiji, Zagrebu i Splitu. Progonjen od austrougarskih vlasti, kraj I. svjetskog rata dočekao je u bečkome zatočeništvu, a pod talijanskom okupacijom za II. svjetskog rata bio je više mjeseci u koncentracijskom logoru na Liparima. – Tipičan je predstavnik hrvatskog regionalizma, poznat kao pjesnik mora, Hrvatskoga primorja i Istre. Nastavljajući tradiciju hrvatskoga narodnog preporoda suprotstavljao se talijanskim i talijanaškim utjecajima u Dalmaciji i Istri pa je i njegovo pjesništvo, premda iskreno i neposredno, u službi izrazito tendencioznog isticanja domoljubnih osjećaja s podosta romantičarske retoričnosti, prosvjetiteljskoga pragmatizma, deskriptivnosti i populizma. Objavio je zbirke Pozdrav istarskog Hrvata (1891), Mrtvoj majci (1894), Primorkinje (1897), Zadnje pjesme (1901), S moje lire (1904), Sa Jadrana (1908) i Mrtvoj sestri (1910). Također je objavio zbirke crtica Crtice iz Istre (1896) i Inje (1902) te knjigu proze Našim morem i našim krajem (1910), s realističnim pojedinostima iz života malih ljudi pod tuđinskom vlašću, ispričane svježe i anegdotski tradicionalnom realističkom tehnikom, ali s lirskom notom, koja ih čini bliskima pjesmama u prozi.
