Katona [kα'tɔnα], István (Stjepan), madžarski povjesničar (Boľkovce, Slovačka, 13. XII. 1732 – Kalocsa, Madžarska, 17. VIII. 1811). Godine 1750. stupio u isusovački red, a nakon njegova raspuštanja (1773) postao svećenik. Profesor na sveučilištima u Trnavi (1770–73) i Pešti (1773–84), na kojima je predavao opću povijest i povijest Ugarske, retoriku, homiletiku i poetiku. Potom je živio u Esztergomu do 1790., kada je prešao u Kalocsu, gdje je do kraja života bio upraviteljem nadbiskupske knjižnice. God. 1794. imenovan je kanonikom kaptola u Kalocsi. Uz G. Praya smatra se jednim od utemeljitelja moderne madžarske historiografije. Prikupljao je, kritički istraživao i objavljivao vrela za povijest Ugarske, čime je postavio pretpostavke za njezino znanstveno proučavanje. Životno mu je djelo Kritička povijest ugarskih kraljeva (Historia critica regum Hungariae, I–XLII, 1779–1817). U tom opsežnom djelu Katona donosi obilje izvorne građe (velikim dijelom danas izgubljene), važne i za proučavanje hrvatske povijesti. Od ostalih Katoninih povijesnih uradaka na latinskom i madžarskom jeziku još se izdvajaju Kronološki sažetak povijesti napravljen da bi olakšao pamćenje ljubitelja povijesti (Synopsis chronologica historiarum ad sublevandam memoriam historiophilorum concinnata, I–II, 1771–73), Povijest metropolitanske kaločke crkve (Historia Metropolitanae Colocensis ecclesiae, I–II, 1800), Pragmatična povijest Ugarske (Historia pragmatica Hungariae, I–II, 1782–84), Kronološki izvadci o ugarskim, transilvanskim i ilirskim događajima (Epitome chronologica rerum Hungaricarum, Transsilvanicarum et Illyricarum, I–III, 1796–98) i dr.
