Kellgren [ε'lgre:n], Johan Henric, švedski pjesnik i publicist (Floby, 1. XII. 1751 – Stockholm, 20. IV. 1795). Sin pastora, nakon studija filozofije u Åbou (finski Turku) došao 1777. u Stockholm gdje je radio kao novinar i urednik i potom kao književni savjetnik Gustava III. Prvi predsjednik Švedske akademije (1786). Uz pjesništvo, a pod utjecajem Voltairea i francuskih enciklopedista, razvio značajnu publicističku i književnokritičku djelatnost i postao najistaknutijim predstavnikom prosvjetiteljstva u Švedskoj. Isprva pjesnički pod utjecajem predromantičara, poslije je polemizirao protiv književnih inovacija, zastupajući klasicizam. Parodičar i satiričar, vjerski skeptik i slobodni mislilac, pomalo je postao i politički oporbenjak kralju i plemstvu, kritizirajući sustav, kler, nazovipjesnike i društvenu ispraznost. Djela: pjesme Moji osmjesi (Mina löjen, 1778), Novo stvaranje (Den nya skapelsen, 1790), Neprijatelji svjetla (Ljusets fiender, 1792); libreto Gustav Wasa (1782); Predgovor Fredmanovim poslanicama (Företal till Fredmans epistlar, 1790); Sabrani spisi (Samlade skrifter, I–II, 1796).