Kerenski (Kerenskij) [k’e'r’insk’ij], Aleksandr Fjodorovič (Fëdorovič), ruski političar (Simbirsk, 4. V. 1881 – New York, 11. VI. 1970). Diplomirao pravo u Sankt Peterburgu. Predstavnik socijalističke grupe »Trudovika« u četvrtoj Državnoj dumi (1912–17). Nakon revolucije u veljači 1917. postao je zamjenik predsjednika Petrogradskoga sovjeta radničkih i vojničkih deputata. U Privremenoj vladi od 2. III. 1917. bio ministar pravosuđa; stekao je veliku popularnost uvođenjem građanskih sloboda i prava glasa (i za žene). Od svibnja 1917. ministar vojske i mornarice. Organizirao je posljednju veliku i neuspjelu ofenzivu u lipnju. U srpnju je postao ministar predsjednik rekonstruirane koalicijske vlade, a i vrhovni vojni zapovjednik nakon što je otpustio nezadovoljnog L. G. Kornjilova. Time je izgubio potporu umjerenih političara i vojnih krugova, a odbijanjem radikalnih socijalnih mjera udaljio i lijevo socijalističko krilo. Nakon Listopadske revolucije iselio se 1918. u London i Pariz, gdje je izdavao novine Dni. Od 1940. bio stalno nastanjen u SAD-u, gdje je predavao na sveučilištima i pisao. Glavna djela: Katastrofa (The Catastrophe, 1927) i Rusija i povijesna prekretnica (Russia and History’s Turning Point, 1965), prevedeno i kao Memoari. Zajedno s R. P. Browderom izdao: Ruska privremena vlada (The Russian Provisional Government, I–III, 1961).
