Kjuheljbeker (Kjuhel’beker) [k’ux’il’b’e'k’ir], Viljgeljm (Vil’gel’m) Karlovič, ruski pjesnik (Sankt Peterburg, 21. VI. 1797 – Toboljsk, Sibir, 23. VIII. 1846). Prijatelj A. S. Puškina iz đačkih dana. Službovao je u diplomaciji, putovao na Kavkaz i u europske zemlje, drugovao s A. S. Gribojedovom i V. F. Odojevskim. Sudjelovao je u dekabrističkom ustanku 1825. Bio je uhićen u Varšavi na bijegu i osuđen na smrt, ali je osuda ublažena progonom u Sibir. Smatrao je sebe »romantikom unutar klasicizma«, njegujući uzvišeni stil i nastupajući u ime »proroka slobode« i društv. izopćenika (tragedija Argivljani – Argivjane, 1822–25). U progonstvu je ostao vjeran prvotnim idealima, ali se pojavljuju i mistični motivi, napose u romanu Posljednji Colonna (Poslednij Kolonna, 1832–34). Drama Ižorskij (1829., 1835) izrazito je romantična, i ne bez dosluha s M. J. Ljermontovom.
