kletva, posredno ili izravno izrečena, sažeta ili pjesnički razvijena, najčešće ritmično uobličena želja. Priziva zlo na onoga komu je upućena. Izriče se izrazito osjećajno, najčešće kao zgusnuti osjećaj mržnje, u srditoj nemoći, kao osveta ili kao preventivno sredstvo prijetnje; gradi se na vjerovanju u magijsku moć riječi. Upućuje se prije svega ljudima, ali i stvarima, bilju i životinjama. Postoje i posebne formule kojima se kletva suzbija. Vrlo je raširena, a posebno je izražena u epskome, baladnom i lirskom usmenom pjesništvu. Često se pojavljuje kao uvodna formula u neugodna i teška zbivanja ili kao njihov komentar (Oklen knjiga, vatron izgorila!; Djevojka je čarne oči klela, čarne oči da bi ne gledale!). Po jačini i težini posljedica najteža je djevojačka a zatim majčina kletva.
