Kljaković, Vanča, hrvatski kazališni, filmski i televizijski redatelj, glumac i dramatičar (Split, 29. III. 1930 – Korčula, 16. IX. 2010). Studij glume završio je na Pozorišnoj akademiji u Beogradu 1955., a režije na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu 1960. Bio je član Zagrebačkoga dramskog kazališta (danas Gradsko dramsko kazalište Gavella) od 1955., od 1972. samostalni umjetnik, a od 1989. do umirovljenja 1995. angažiran u splitskome HNK-u kao redatelj. Isprva je glumio u kazalištu i na filmu, a poslije se posvetio kazališnoj režiji u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i drugdje, od kojih se izdvajaju Plautov Hvalisavi vojnik, Malograđani Maksima Gorkoga,Varalice Zvonimira Bajsića, Ribarske svađe Carla Goldonija, Tango Sławomira Mroźeka, Narodni poslanik Branislava Nušića, Živjeti kao svinje Johna Ardena, Lift za kuhinju Harolda Pintera, Spašeni Edwarda Bonda, Šjora File Eduarda De Filippa i dr. Izvedeni su mu kazališni komadi Susreti (1961), Bobo (1962), Priča o zločinu (1993) i Teštamenat (1995). Kao filmski redatelj debitirao je 1965. epizodom Duga ulica (u omnibus-filmu Ključ), a potom je režirao četiri cjelovečernja igrana filma, u kojima su ga pretežito privlačili problemi mladih i suvremena društvena tematika: Jedanaesta zapovijed (1970), Kužiš stari moj (1973., prema romanu Zvonimira Majdaka) i Usporeno kretanje (1979); kasniji (i posljednji) film Marjuča ili smrt (1987) umjetnički je film smješten u Split za II. svjetskog rata, nastao pod utjecajem nostalgične groteske Federica Fellinija. Često je režirao i na televiziji (npr. zapaženi TV film Buža, 1988., prema scenariju Živka Jeličića), a režirao je i TV serije (npr. tri epizode u seriji Nepokoreni grad, 1982; prvih šest epizoda serije Naši i vaši, 2000–01). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2006).
