Kolčak [kalča'k], Aleksandr Vasiljevič (Vasil’evič), ruski admiral (Sankt Peterburg, 16. XI. 1874 – Irkutsk, 7. II. 1920). Pomorski kadetski korpus završio 1894. Sudjelovao u Ruskoj polarnoj ekspediciji (1900–02) i Rusko-japanskom ratu (1904–05). U I. svjetskom ratu služio je u Baltičkoj floti, a potom kao viceadmiral i zapovjednik u Crnomorskoj floti (od 1916). Nakon Listopadske revolucije bio je jedan od vođa kontrarevolucionara tijekom ruskoga građanskog rata (1918–20). Na Dalekom istoku pokušao je neuspješno organizirati carističke snage. Kao ministar vojske i mornarice (od 1917) u sibirskoj kontrarevolucionarnoj vladi (središte u Omsku, potom u Irkutsku), izveo je potkraj 1918. državni udar i proglasio se admiralom i vrhovnim zapovjednikom ruskih oružanih snaga. Kolčakova armija bila je glavni oslonac intervencionistima. Nakon što ga je Crvena armija porazila, predao je na početku 1920. zapovjedništvo A. I. Denjikinu. Premda se stavio pod zaštitu europskih saveznika, Čehoslovačka legija, koja je kontrolirala Transibirsku željezničku prugu, izručila ga je vladi esera u Irkutsku, a ona boljševicima koji su ga pogubili. Prema njem je nazvan otok u Karskom moru.
