TRAŽI DALJE:
STRUKE:

konjaništvo

konjaništvo (kavalerija), rod vojske kojega se pripadnici bore na konjima. Značenje i uloga konjaništva mijenjali su se tijekom povijesti, ovisno o razvoju oružja i opreme, strateškim i taktičkim konvencijama, ustroju i stupnju osposobljenosti konjanika i konja. S razvojem tehnike razvijalo se i naoružanje konjaništva: od koplja, strijele i štita preko lakog i teškog oklopa i sablje do vatrenoga naoružanja. Zbog njegove brzine i pokretljivosti, vjekovima je bilo udarna snaga mnogobrojnih vojski i ostalo je značajan rod do kraja XIX. st. U antičkim vojskama Skitâ, Sarmatâ, Perzijanacâ i dr., konjaništvo je bilo jezgra vojske. U vojnim pohodima Aleksandra Velikoga ono je još imalo znatnu ulogu, a u rimskoj vojsci, zbog nestašice konja, njegovo je značenje bilo neznatno. U sr. vijeku bilo je glavna udarna snaga Huna i Mongola, a europskim je vojskama, sve do pojave vatrenog oružja, donosilo premoć u bitkama. U novijim povijesnim razdobljima konjaništvo se dijelilo na lako (husari, ulani, bošnjaci, kozaci), srednje (draguni) i teško (kirasiri). Poznati su juriši konjaništva u bitkama kraj Kane, Balaklave, Waterlooa i Metza. S uvođenjem automatskog oružja potkraj XIX. st. konjaništvo je izgubilo značenje. U I. svjetskom ratu, zbog rovovskoga ratovanja, konjaništvo se koristilo u manjem opsegu samo na ravnicama istočne Europe i na Bliskom istoku u ustanku Arapa protiv Turaka. Početkom II. svjetskog rata Poljaci i Rusi uporabili su konjaništvo protiv Nijemaca, ali su doživjeli goleme gubitke u sukobu s njemačkim tenkovima. U modernome ratovanju konjaništvo su zamijenile visokopokretne tenkovske i helikopterske postrojbe. Zadržalo se samo u pojedinim vojskama koje djeluju na brdsko-planinskom zemljištu i drugom teško prohodnom ili neprohodnom zemljištu. U SAD-u pojedine postrojbe sastavljene od oklopnih i helikopterskih snaga tradicionalno nose naziv konjaničke (cavalry), dok se helikopterske postrojbe popularno nazivaju zračnim konjaništvom.

Citiranje:
konjaništvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 7. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33016>.