Konjović, Petar, srpski skladatelj, dirigent i glazbeni pisac (Čurug, 5. V. 1883 – Beograd, 1. X. 1970). Glazbu je studirao u Pragu (1904–06), potom djelovao kao zborovođa i nastavnik u Beogradu i Somboru, 1921–26. bio direktor Opere te 1933–35. i intendant HNK u Zagrebu, gdje je u suradnji s M. Sachsom, K. Baranovićem i B. Gavellom bitno unaprijedio, proširio i osuvremenio repertoar. Od 1939. do 1950. bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Beogradu. Uz antologijske solo-pjesme, zborove, zborove uz pratnju klavira, uz orkestralna (Simfonija, varijacije Na selu, violinski koncert Jadranski kapričo, Simfonijski triptihon, simfonijska pjesma Makar Čudra) i komorna djela (2 gudačka kvarteta, Koncertna svita za puhaći kvintet i dr.), Konjović je prije svega skladao opere. Od romantične opere Vilin veo (Ženidba Miloša Obilića, 1917), preko glazbene drame Knez od Zete (1927) do remek-djela Koštana (prva izvedba 1931. u Zagrebu), izgrađena na osobno preoblikovanim načelima Musorgskoga i Janáčeka, te narodne opere Seljaci i konačno svečanoga posvetnoga prikaza Otadžbina (1960), Konjović je u ekspresionistički naglašenu romantičnome stilskom okviru izgradio uzore srpske glazbene scene.
