Kopač, Slavko, hrvatski slikar (Vinkovci, 21. VIII. 1913 – Pariz, 23. XI. 1995). Završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1937 (V. Becić); usavršavao se u Parizu, gdje se trajno nastanio 1948. U ranim djelima prevladavaju utjecaji postimpresionizma (Gimnazija u Klaićevoj ulici, 1938). U Parizu se priklonio slobodnijemu pristupu motivu i plošnoj organizaciji slike (Dimnjak i oblaci, 1939–40). Za boravka u Italiji (1943–48) slikao je akvarele obilježene nadstvarnim elementima i krajnjom kompozicijskom i prostornom slobodom (Cirkus, 1947). Potkraj 1940-ih priklonio se tzv. art brutu i uz J. Dubuffeta postao je jedan od najistaknutijih predstavnika toga slikarskoga smjera (Krava, Plava mačka, Otok bijeloga pitona, sve iz 1949). U 1950-ima i 1960-ima slike mu postaju intimnije i poetičnije, a sliku gradi različitim materijalima (osim bojom služio se pijeskom, gumom, kovinama). Izrađivao je keramiku i skulpture od kamena, drva, papira, stakla i ugljena, na kojima su uočljive figuralne reminiscencije, osobito u djelima kojima se približio art brutu. Bavio se ilustracijom i grafičkim dizajnom.
