TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Kos

Kos (novogrčki Κως, Kōs [kos]), grčki otok u jugoistočnome dijelu Egejskoga mora, pred turskom obalom; 290 km², 33 388 st. (2011). Veličinom je treći (poslije Rodosa i Karpatosa) u Dodekanezu (dio Južnih Sporada). Građen je od kristaličnih škriljevaca, vapnenca i eruptivnih stijena; doseže visinu od 846 m. Stanovnici se bave uzgojem masline, vinove loze, južnoga voća; stočarstvom, pomorstvom i trgovinom. Turizam. Glavno je naselje i luka Kos (19 432 st., 2011) na sjeveroistočnoj obali otoka. – Prvi tragovi ljudskoga života na Kosu mogu se pratiti od prapovijesti. U XI. st. pr. Kr. otok su naselili Dorani koji su u VII. st. pr. Kr. pridružili Kos (grčki Κῶς, K61889s) Heksapolu. U VI. st. pr. Kr. Kos su osvojili Perzijanci i držali ga do 479. pr. Kr., kada su ga oslobodile združene grčke postrojbe s matičnoga kopna. Nakon oslobođenja Kos se priklonio Ateni, pa se tijekom Peloponeskoga rata borio na njezinoj strani i teško stradao u spartanskom prepadu na otok 411. pr. Kr. Godine 358. pr. Kr. Kos je osvojio perzijski satrap Mauzol iz Halikarnasa, a 334. pr. Kr. Aleksandar III. Veliki. Nakon njegove smrti Kos se pridružio egipatskoj državi Ptolemejevića, za čije je vladavine započeo njegov gospodarski i kulturni oporavak. U IV. st. pr. Kr. u blizini grada Kosa bilo je sagrađeno svetište boga Asklepija, uz koje se razvila jedna od najpoznatijih medicinskih škola u Grčkoj, a koju je svojedobno vodio Hipokrat. Od 82. pr. Kr. bio je u sastavu Rimskoga, Bizantskoga (do 1204) i Latinskoga Carstva (do 1261) te Mletačke Republike. Godine 1315. Kos je postao posjed viteškoga reda ivanovaca, koji su u istoimenome gradu podigli snažnu utvrdu (1391–96) kao predstražu matičnoga sjedišta reda na Rodosu. Godine 1523. Osmanlije su osvojili otok i držali ga do 1912., kada su ga zaposjeli Talijani. Od 1947. u sastavu je Grčke.

Citiranje:
Kos. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 27. 9. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=33283>.